Nikom ne pokazuj svoje crteže, pa ćeš sâm požnjeti slavu, bio je savjet učenicima Leonarda da Vincija. Branka Kaminski, koja se već tijekom studija isticala crtačkim umijećem, često je, međutim, radila crteže za skupne natječajne projekte ili druge naručitelje. Moć proizvodi prostor koji se potom materijalizira kao mjesto ili, prema Lefebvreu, “društveni” je prostor pomak od prostora kao konteksta materijalnog djelovanja ili manifestiranja do prostora stvorenog subjektivnostima i duhovnim stanjima. Branka Kaminski svoje crteže-konstrukte urbanističkih cjelina – parcela povijesnih središta i modernističkih predgrađa (kao akumulirani trud prošlosti) kontinentalnih i priobalnih hrvatskih gradova (za perspektivni prikaz Pule s amfiteatrom u prvom planu autorica je dobila međunarodno priznanje, drugu nagradu na “The Architectural Review Centenary Drawing Competition”, 1996.) – često napravljene prema povijesnim matricama, topografski utemeljuje, a iz ptičje perspektive ili vizure čini ih blago iznad motiva.